Počeci odnosa s javnošću

U današnje vrijeme menadžment svake uspješne kompanije, javne institucije ili nevladine organizacije podrazumijeva i menadžment komunikacija te organizacije, odnosno postojanje strateški osmišljenog programa odnosa s javnošću (PR-a).

Zašto je komunikacijski menadžment i PR toliko dobio na značaju u suvremenom poslovnom svijetu i zašto si više ne možemo priuštiti da zanemarimo odnose s javnošću?

 Prva priopćenja za javnost izrađivale su željezničke kompanije u SAD-u, no vrlo brzo ova je forma postala općeprihvaćena i proširila se na sve velike kompanije i organizacije. Početkom 20. stoljeća tvrtka Ohio Bell Telepohone otkrila je da je izdavanje priopćenja za medije zgodan način za izbjegavanje brojnih nezgodnih pitanja koja su im novinari imali običaj postavljati. Unatoč slučajevima poput ovih, priopćenja se uglavnom koriste kako bi se novinarima pružile dodatne informacije, ili ih se privuklo na press konferencije.

Napisano u formi klasične novinske priče, priopćenje za javnost predstavlja tvrtkin pogled na priču koju želi plasirati u medije. Kao i u novinskim pričama, u priopćenjima se koriste činjenice i izjave pojedinaca kako bi se naglasila njihova točnost i kredibilitet.

Priopćenja za javnost u početku su se smatrala oblikom samoreklame, no tijekom vremena njihov se sadržaj promijenio, da bi postala pouzdan i besplatan izvor informacija koje mediji mogu iskoristiti za plasiranje vlastitih priča. U zadnje se vrijeme ponovo javlja trend izrade priopćenja za javnost u ranoj samoreklamnoj formi. Ovo "vraćanje korijenima" ustvari postiže suprotni učinak od željenog budući da mediji ovakve priče vrlo često zanemaruju.

Tradicionalna forma izvješća za javnost (ne više od dvije stranice teksta s dvostrukim proredom) ima svoje razloge. Naime, ovakav izgled omogućavao je novinarima i urednicima unošenje vlastitih izmjena direktno na izvješće, umjesto da ga moraju cijeloga prepisivati.